Srijeda , 15 August 2018

POMJERA SE GRANICA: Za bebu nije kasno ni u pedesetim!


za-bebe-nije-kasno-ni-u-pedesetima-01Sada se rađa druga generacija iz vantjelesne oplodnje: djeca majki koje su začete u epruveti. Pomjera se starosna granica za oplodnju, kaže profesor dr Slobodan Radulović

Od kada je 25. jula 1978. godine u Engleskoj rođena prva beba iz epruvete – Luiza Braun, metoda vantjelesnog oplođenja (VTO) pomogla je da na svijet dođe više od osam miliona djece. U svjetu je samo u 2013. godini na ovaj način začeto više od milion beba, a na našim prostorima preko 4.000.

>> Prirodna pomagala za neplodnost, za nju i njega !

Za 36 godina, koliko se ova metoda usavršavala i napredovala u svakom smislu, stručnjaci su dostigli nivo od 45 posto uspješnosti, i očekuju da će za 20 godina moći da riješe problem steriliteta kod gotovo 90 posto parova. Kod deset posto koji su nerješivi slučajevi, postoje neke genetske promjene na koje ne može da se utiče na današnjem stepenu razvoja medicine, ali će za 50 godina, vjerovatno, i ova prepreka biti savladana.

Prije četiri godine počela je da se rađa tzv. druga generacija vantjelesnog oplođenja, odnosno djeca majki koje su začete u epuveti. U Srbiji se proljetos tako rodio Luka. Njegova mama Aleksandra začeta je vantjelesnom oplodnjom koju je uradio tim Specijalne ginekološke bolnice Beograd 1993. godine, a bebu je rodila iz trudnoće koja je nastala spontano.

>> Jajne stanice, spermiji i oplodnja

“Rođenje Luke pokazuje da su neosnovane predrasude da djeca rođena vantjelesnom oplodnjom imaju lošije biološke predispozicije od djece rođene trudnoćom nastalom prirodnim putem”, objašnjava profesor dr Slobodan Radulović, ginekolog, direktor Specijane ginekološke bolnice Beograd.

“Također, još jednom je dokazano da činjenica da je osoba rođena vantjelesnom oplodnjom uopšte ne utiče na reproduktivno zdravlje, odnosno da te osobe kasnije mogu da ostvare trudnoću prirodnim putem.”

Šta je trenutno najaktuelnije u ovoj oblasti?

“To su dvije grupe pacijenata – žene starije od 40 godina i one koje imaju veći broj neuspelih pokušaja. Imamo posebne programe za pripremu i terapiju ovih žena. Statistički podaci pokazuju da je stanovništvo u razvijenim zemljama sve starije, a žene se sve kasnije odlučuju da rađaju djecu zbog načina života i karijere. Onda, vrlo često, kada odluče više ne mogu prirodnim putem spontano da zatrudne, pa se priključuju programima VTO.”

>> Mobilni i laptopi utiču na plodnost muškaraca

Šta se sve promjenilo u primjeni i uspešnosti metode VTO za ovih 36 godina?

trudnice“Pomjerila se starosna granica za žene sa 35 godina na 40-42, odnosno sve dok žena ima svoje jajne ćelije, a može da se radi i sa doniranom ćelijom. Znatno se promjenio i način punktiranja jajnih ćelija. Patrik Stepto, ginekolog koji je zajedno sa Robertom Edvardsom uradio prvu uspešnu vantjelesnu oplodnju, prve jajne ćelije je dobio tako što je endoskopski ušao u trbuh i punktirao ih direktno sa jajnika, a danas možemo da ih uzmemo bez ulaska u trbuh, samo uz kontrolu ultrazvukom.”

Da li se svi podvrgavaju istoj metodi oplodnje?

“Ne, ima desetak metoda VTO koje se prilagođavaju specifičnim problemima bračnog para. Recimo, metoda IVM – in vitro maturacije, kada se kod nekih žena vade nezrele jajne ćelije i ostavljaju da sazriju van tijela 24 sata, pa se tek onda ide u proces oplodnje, primjenjuje se kod žena koje ne smiju da primaju hormonsku stimulaciju, ili kod onih kod kojih se stvara veliki broj jajnih ćelija da ne bi došlo do komplikacija.”

Koliko je danas ova metoda uspešna?

“Na početku smo imali oko 13 posto oplođenihjajnih ćelija, a danas više od 90 posto. Prihvaćenih trudnoća bilo je nekada manje od 10 posto, a sada 40 do 45 posto u zavisnosti od grupe pacijenata. Sada treba da otkrijemo kako možemo stimulativno da utičemo na prihvatanje većeg broja embriona.

>> Umjetna oplodnja s jednim embrijem daje vrlo dobre rezultate

Već smo počeli da ubacujemo nove ljekove, koji indirektno djeluju na povećanje tog procenta, ali još čekamo neki jači pomak. Kada se bude otkrilo od čega zavisi da li će se ubačeni embrion prihvati ili ne, i kada budemo mogli da djelujemo na to, to će definitivno povećati nivo uspešnosti trudnoća na 90 posto. Onda faktički više nećete imati nikakav problem da oplodite ženu. Za 10 do 15 godina pitaćemo žene da li hoće da im ubacimo samo jedan embrion ili hoće blizance, odnosno dva embriona.”

U kom procentu je problem steriliteta prisutan u svijetu?

“Raširenost metode u razvijenim zemljama govori o tome da je problem steriliteta u porastu svuda. U Danskoj se više od 12 posto od ukupnog broja djece rađa iz programa VTO, sa tendencijom stalnog rasta.”

Šta je uticalo na to da se poveća broj parova koji imaju ovaj problem?

“Prvenstveno način života, pretjerno korišćenje hemikalija, od pesticida do konzervansa za hranu i otrova za borbu protiv insekata, i stres. Sve to utiče na povećanje steriliteta, i što je interesantno, mnogo više negativno utiče na muškarce, nego na žene. Kada smo počeli da radimo VTO od 10 parova kod devet smo radili zbog problema kod žene, a sada je odnos pola-pola, sa tendencijom da će za 10 ili 20 godina sasvim sigurno biti prevaga androloškog faktora.”

>> Urođene mane najčešći uzrok muške neplodnosti

Postoje li i neki drugi dokazi za to?

“Iz godine u godinu opada kvalitet sjemena, što dokazuje i činjenica da smo u posljednjih 30 godina tri puta mjenjali kriterijum šta je normalna sperma. Nekada je normalan nalaz bio kada se u mililitru sperme nalazi 30 miliona spermatozoida, pa smo onda prihvatili da to bude 20 miliona po mililitru, a prije nekoliko godina je zauzet stav da se normalnom spermom smatra uzorak u kome se nalazi više od 15 miliona spermatozoida.”

Šta je budućnost VTO?

“Nadam se da će vrlo brzo doći do razvoja arteficijalne materice. To je neka vrsta inkubatora gde će djete moći da odraste, a predviđeno je da se u početku koristi samo kada se djete rodi u četvrtom ili petom mjesecu. Kasnije će se primenjivati za sve one slučajeve kada žena zbog neke bolesti nema svoju matericu.”

U kojoj fazi su ova istraživanja?

“Čeka se samo na tzv. sintetičku krv, jer za funkcionisanje ovakvog sistema treba dosta krvi koju je nemoguće obezbediti na način kako se to radi od dobrovoljnih davaoca. Sintetička krv je univerzalna, to je prašak bjele boje u koji se dodaje destilovana voda i tako koristi za transfuziju. Testirana je prošle godine u Americi na oko 3.000 pacijenata, ali su se pokazali neki mali nedostaci. Međutim, samo je pitanje vremena kada će sintetska krv da zaživi u svakodnevnoj primjeni, a vrlo brzo nakon toga, već poslje nekoliko mjeseci počeće da se koriste i arteficijalne materice.


Komentiraj ovo

Vaša email adresa neće biti objavljena.Obavezna polja su označena *

*